Happy End – završeno snimanje igranog filma

by , on
13. siječnja 2018.

U Zagrebu je nakon desetak mjeseci intenzivnog rada završeno snimanje trećeg dugometražnog igranog filma redatelja i scenarista Anđela Jurkasa, komedije “Happy End” o seksu, politici, religiji, medijima, celebrityjima, Hrvatskoj, našem mentalitetu i Balkanu. PROČIRAJ VIŠE

Daj se Ines

by , on
10. siječnja 2018.

“Daj se Ines Daj se godinama nečija tuđa Ines Istim navikama i istim pokretima Odavna ti se ohladila soba, razbacana, puna suvišnih stvari Imala si više ukusa od mene, to ti priznam, nije ni teško Gazdarica ti je umrla Nikad se nisi razlikovala Po boji pisama ni fontovima ni poklonima, sve će proći kao klasika, evergreen Nikad me nisi ni pratila jutrima do stanice Nema ni zelenih autobusa tjeranih jesenjim vjetrima da se sruše Kao lišće niz jednu zagrebačku padinu Ne nosim više večernja odijela i nitko me ne gleda i zaboli me kurac. Daj se mladosti moja, odaj se Ines. Kratko je trajalo naše poznanstvo I namjerno uz neki sok i more suvišnih rečenica, neskrivenih želja Tvoj način seljanke & obrazi gospođe Plemkinjo & prostakušo nečija tuđa Tvoje grudi, krevet I moja soba cementirana pod zemljom kao ukopina a ne naranča Kao ukopina bez svjetla nad sivim presahnutom vodama Rijeke Prvog Maja 58 a šesti kat stan 31 Osušena ulica od vrata dalje i tišina prolazaka tramvaja Ružni trenuci nostalgije, mržnje i bogatstva Upotreba prljave kupaonice I “nema me nikada više tko god me tražio”. Daj se Ines Ne ustajem više da okrenem ploču Nepristojno ili ne tako je kako je Bachove suite a nikakav Agnus Dei Najdraži mi je grand finale the end kraj Ne raspolažem više ničim Ni jednim podatkom naše mladosti Koja nas pred očima tupe gomile vara, preljubljuje, ne vraća ukradeno Daj se Ines Prihvati pozivnicu, ne otkaži večeru, ne prevari muža Odlazeći da provedemo noć u nekom neznanom kafiću Ne diraj me koljenom ispod stola više, nikada više Nismo generacija, niti si ikad bila moja ljubavnice Neće više biti mladosti Niti prosjeka Osadmeset i davne neke Ja ću sam sa sobom ostati mlad kad svi ostarite I ta mi mladost neće teško padati Premda ćete biti u pravu Jer sam na krivoj obali Na kojoj su i svi drugi ostali, predavali se rutini Nit kiša više ne počinje Kao što bi u listopadu trebalo po gradovima, selima, otocima, vrelima More od borova i nego od olova Sve bliži glasovi postaju jasniji, sve jasniji Glas tvog oca, brata, ljubavnika, broad, brata Rublje ostalo visjeti na štriku susjednog dvorišta I ostade svjetlo s tom bjelinom Još malo šetnje uz more…pa sve otpočetka… Daj se Ines Jebali te i Rade i Arsen i klavirista i svi klasici svijeta Jebale te Sedamdesete, Osamdesete i nečija tuđa ljeta Zaživjela si u krivim pjesamama krivim ustima krivim rukama davala krajolike svoga tijela Daj se Ines Ionako se ljubav moja piše drugim imenom, krvlju, drugim riječima. Daj se Ines Tako nam i treba…” PROČIRAJ VIŠE